Kako su nastali pitomi golubovi

Kako su nastali pitomi golubovi?
Golubovi su jedna od prvih pripitomljenih vrsta domaćih životinja, možda i baš prva pripitomljena vrsta. Svakako su prve domaće ptice. Romantično je zamišljati, kako prijateljstvo između goluba i čovjeka seže još u doba kad su naši preci živeći u pećinama dijelili svoj dom sa precima naših današnjih ljubimaca. No svakako je početak zemljoradnje u bakrenom dobu godina bio odlučujući faktor kod pripitomljavanja koje se desilo pred nekih 6 tisuća godina. Centar tog pripitomljavanja, kao i većine domaćih životinja, je u Aziji, i to je najvjerojatnije do pripitomljavanja došlo u jednom mjestu iz kojeg su se onda golubovi širili na sve strane svijeta. Pitomi golubovi se često spominju u Bibliji, spominje ih i Homer. U novije doba je naročito puno znanstveno proučavao golubove Charles Darwin, koji je na osnovu svojih (između ostaloga) golubarskih iskustava postavio teoriju evolucije i prirodne selekcije, koja je danas, kad dobro poznajemo nauku o naslijeđivanju (genetiku) pa čak i sami možemo mijenjati vrste i pravit frankenštajnske rajčice, definitivno potvrđena. Sam Darvin nije znao za Mednelove radove - "O porijeklu vrsta" je objavio 1859, sedam godina prije Mendelovog rada, i njegov rad o varijabilnorsti objavljen slijedeće 1867 godine pokazuje da je praktički tapkao u genetičkom mraku, ali je unatoč tom hendikepu pokusnim križanjem golubova uspio dokazati neke postavke iz svoje teorije uspjevši spretno mimoići njemu tada još nepoznate zakone naslijeđivanja.
Budući da dok su golub i golubica spareni možemo biti sigurni da su upravo oni roditelji mladunaca iz njihivog gnijezda jer ženkica neće snijeti jaje u tuđe gnijezdo, a nikad se ne pari s tuđim mužjacima, imamo osnovu na kojoj je čovjek uzgojio tolike razne pasmine golubova, jer je golubove eto moguće držati u velikim jatima što omogućuje jednostavnost prehrane i njege a gdje se ipak sa sigurnošću, za razliku od kokoški i patkarica, može odrediti porijeklo svake jedinke. Možda su zato što je dosta lako pratiti rodovnike golubova uzgajivači domaćih životinja mogli upravo na njima opaziti prve zakone genetike, kao kasnije Mendel na grašku, pa je moguća poslijedica znanja stečenog upravo na golubovima da prva ekonomski i povijesno značajna genetička inovacija, a to su plemenite pasmine konja, potiču upravo odande otkud i najveći broj pasmina golubova, a to je predio od Arabije do srednje Azije. (Također je iz tog kraja prvi, istina u manjem razmjeru, zabilježeni uspjeh praktične genetike, Jakobov uzgoj šarenih ovaca, o kome - pomalo nestručno, bar što se tiče genetike same - govori Sveto Pismo.) Pa i sam Homer (čije ime nema veze sa engleskim terminom za goluba listonošu) je davao atribut Maloj Aziji kao zemlji dobrih konja, a danas još imamo brojne pasmine letača u istočnoj Evropi koje potiču baš od tamo. Nažalost je sve do 19 stoljeća svak držao svoje saznanje o genetici za sebe ili ih je predavao samo svojim direktnim naslijednicima, tako da je krug upućenih bio mali. Tek je zadnjih stotinjak godina vidjelo bitan napredak - najvažnija otkrića su bila ona danas opće poznatog i priznatog Gregora Mendela, Čeha iz tadašnje Austro-Ugarske, koji je dugi niz godina bio zaboravljen, te Amerikanca Morgana koji je za svoj rad dobio Nobelovu nagradu 1933. godine. (Ne čini li se to malo simbolično - kakav je usud znanstvenika iz ovdašnjih krajeva u usporedbi s onim onog od preko bare?)